Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!
Strast koja je zahvatila djecu i odrasle jako zabrinjava liječnike. Svjetska zdravstvena organizacija klasificirala je ovisnost o video igrama kao mentalni poremećaj. Što stručnjaci kažu o opasnostima i koristima ove aktivnosti.
Video igre nude zabavu i avanturu. Uključuju zagonetke koje zahtijevaju određenu razinu strategije da bi uspjele, bijeg od stvarnosti na daleka mjesta i brutalne bitke.
Liječnici preporučuju da djeca mlađa od 2 godine ne provode vrijeme ispred ekrana. Od dva do pet, dozvoljeno je gledati programe ili igrati samo jedan sat radnim danom. Na slobodan dan ova se zabava može povećati na tri.
Istraživači koji su proučavali utjecaj videoigara na djecu otkrili su da igrači imaju veću aktivnost u područjima mozga koja su povezana s pamćenjem nego oni koji ne igraju igrice. Znanstvenici su utvrdili da što više osoba ima sposobnost usmjeriti pozornost na određeni zadatak, to je više stimulirana da ga riješi.
Video igre utječu na plastičnost mozga, sposobnost promjene kao odgovor na učenje. Takva aktivnost može povećati količinu sive tvari u njemu. Ovo je najudaljeniji sloj koji sadrži milijarde neurona. Odgovoran je za kontrolu pokreta, pohranjivanje sjećanja, reguliranje emocija, interakciju s drugim dijelovima mozga.
Videoigre su interaktivne i zahtijevaju obraćanje pažnje na detalje i rješavanje problema. Za svaku uspješnu akciju postoji nagrada s bodovima, trofejima, skupom iskustva, što povećava vještinu lika. Opasnost određene situacije, njezino rješavanje daje osjećaj postignuća, što se rijetko događa u stvarnom životu.
Igre poboljšavaju koncentraciju i koordinaciju oko-ruka. Da biste riješili određene probleme, morate pratiti vizualne i slušne signale, reagirati na svaku sitnicu u svom vidnom polju i razlikovati jedno od drugog.
Sudjelovanje u igrama ima pozitivan učinak na sposobnost brzog prebacivanja između različitih zadataka. Ovo je važna vještina koja definira kognitivnu fleksibilnost, koju je korisno imati u životu. Osim toga, igrač bolje filtrira informacije, poboljšava performanse u percepciji, prepoznavanju situacije i brže usmjerava pažnju na nju.
Mnogostruke studije potvrđuju negativne učinke videoigara. Ovisnost o njima znanstvenici smatraju pravim problemom, iako pogađa oko 3% svjetske populacije. U slučaju igara, hormon dobrog osjećaja dopamin otpuštaju ista područja mozga kao kad su izloženi drugim stimulansima. Osim ovisnosti, tu je i odmak od stvarnosti, gubitak samokontrole.